Старонка:Rodnyje zierniaty (1916).pdf/204

З пляцоўкі Вікікрыніцы
Гэта старонка не была вычытаная

Družynniki i narod abstupili bažnicu, padpalili jaje, waražbita-starca, zwiazaŭšy, doŭha mučyli, a ŭ kancy adzin družynnik, razsiekšy siakieraj haławu, zabiŭ jaho. Nad ciełam zabitaho waražbita kniaź zahadaŭ nakapać naru. I heta horka s taho času stała zwacca «Waražbitawaj mahiłaj».

Dźwina.

Paśla Dniepra, wažniejšaj rakoj u Biełarusi ličycca Dźwina. Jana praciekaje najbolej praz Witebščynu, dzie pierepływaje 680 wiorst. Bierahi Dźwiny wysokije i prytkije. Šyrynia — ad 50 da 200 sažnioŭ. Dno to piesčanaje, to kamianistaje, piereharodženaje mielami i skałami. Pławańnie pa jej baspiečna tolki wiasnoj i ŭ wosień. Najbolšyje skalistyje parohi na Dźwinie — za Dźwinskam. Nia hledziačy na heta, Dźwina maje wialikaje tarhowaje značeńnie: pa jej spłaŭlajuć mnoha roznych tawaroŭ u Ryhu.

Z wialikaho liku prytokoŭ Dźwiny wažniejšyje: Mieža, Kaspla, Ułła. Usie jany bolej, abo mieniej spłaŭny i z hetaho boku wielmi wažny dla tarhoŭli. Na adnej Kaspli što-hod nad spławam pracuje da 6,000 rabotnikoŭ.

„Razbojnik“.

I.

Burlić wada, razbiwajučysia ab ćwiordyje hranitnyje hrudz- kamienia-razbojnika. A jon stanuŭ wodal bierahu, pachinuŭsia suproć wady j bytcym prysłuchajecca, zataiŭšy duch… I tak jon tut siarod žoŭta-zielenawatych wod Dźwiny staić daŭnym-daŭno. Wiasnoj pakrywajuć jaho wody, i tady jon niebaspiečen dla hankoŭ, struhoŭ i łajb, hruženych zbožžam i lonam, katoryje časta, natrapiŭšy na jaho razbiwajucca. Na Siomuchu zazwyčaj pa-nad wadoj widać tolki jaho łysuju haławu, a ŭ Piatroŭku jon pa pojas staić u wadzie, pachiniony napierad, i moŭčki ŭzirajecca ŭ niamuju, šeruju dal i moŭčki čahoś čekaje…

Mabyć, stajaŭ jon takže i ŭziraŭsia, kali siudoj waražski rod na malawanych ładjach» pad kamandaj Połtesa, wakinha-kniazia, išoŭ u sutoki Połoty z Dźwinoj, kab zasnawaci tam tyn i zrubaci horad. Pamiataje jon, mabyć, staroha Rohwałoda i krasuniu Rohniedu z wolnych dzion. Nie raz, mabyć, usłuchajučysia, ławiu jon i hučnyje zyki połackaho wiečawoha zwonu ad św. Sofii