Перайсці да зместу

Старонка:Biełaruskija narodnyja pieśni z Sakolskaha pawietu (1930).pdf/25

З пляцоўкі Вікікрыніцы
Гэта старонка была вычытаная


Minie tyja bili,
što cibie lubili,
čyrwonaju kitajkaju
ličańko nakryli.

18. Kalinańka łuhawaja.

Kalinańka łuhawaja
ŭsie da mora pachilaje,
ad radočku adbiwaje.
Ad radočku da radočku,
da j ŭ čužuju staronačku,
da j ŭ čužuju staronačku.
Ni mnie listočki pisaci,
ni mnie samomu jechaci,
ni mnie samomu jechaci.
Zaprahajcie, chłopcy, koni
ja pajedu da miłoji,
ja pajedu da miłoji.
Zaprahajcie dwa kaštany,
a pajedu da kachanaj,
a pajedu da kachanaj.
Świecić miesiac, świecić jasny,
biažy, konik, biažy krasny,
biažy konik, biažy krasny.
Świaci, miesiac, pryświačajsia,
biažy, konik, paśpiašajsia,
biažy, konik, paśpiašajsia.
Žeby miła ni zasnuła,
warociejkaŭ ni zakmnuła,
warociejkaŭ ni zamknuła.
Ja pryjechaŭ pad warota,
staić miła ŭ ščyrym złoci,
staić miła ŭ ščyrym złoci.