A ščaście hetaje nia končycca z taboju,
Jano pradoŭžycca za hrobam, — tam,
Dzie za trudy i hora daść Boh nam
Siabie ŭwidzieć u wiečnym supakoju.
Dyk proč trywoha, sum! U spakoju i wiasielli
Dla ščaścia duš tut treba pracawać,
Z tuhoj i złom adwažna wajawać,
Až da kanca, pakul duša u ciele.
|}
ALLELUJA! Dzień wialiki nastaŭ: Radaść hetuju nam Abudžajecca ŭsio Liściem krasicca sad, Drozd i špak na ŭwieś les Usio raście bolš trawa, |