Старонка:Bielaruski-chryscijanski-ruch-histarycny-narys.pdf/138

З пляцоўкі Вікікрыніцы
Гэта старонка не была вычытаная

ci pryjmaje tady dziejnaje ŭčaście. Tak napr. Źjezd vybraŭ delehacyju da rasiejskaha ŭradu i daručyŭ hetaj delehacyi pradstavić staršyni tahačasnaha ŭradu kniaziu Lvovu svaje pažadańni ŭ biełaruskaj spravie, datyčačyja školnictva, samaŭradaŭ i biełaruskaj aŭtanomii. Da hetaj delehacyi tak-ža naležyŭ ks. V. Hadleŭski.

Dalej, hety-ž K-t, miž inšym, vydaŭ pieršuju biełaruskuju adozvu da narodu, redahavali jakuju chr. demakraty razam z sacyjalistami.

Histaryčnaj hetaj adozvy, jakaja, jak-by vyražajučy ideolohiju budučaj BChD, zaklikaje ŭsich Biełarusaŭ i katalikoŭ i pravasłaŭnych da supolnaj narodnaj demakratyčnaj raboty, źmiaščajem tut cikaviejšyja ŭryŭki. Voś jany:

"Biełarusy! Nastała vialikaje śviata svabody. Končyłasia doŭhaja niavola našaj staronki.

Staroje načalstva, katoraje daviało nas da strašennaj niabyvałaj biady, złomlena. Ministry ŭ vastrozie, car adroksia ad prastołu. Kamitet Hasudarstviennaj Dumy ŭziaŭ u svaje ruki kiravańnie narodam. Z Kamitetem iduć rabočyja, vojska, narod.

Novy paradak niasie nam nie bizun i nahajku, nie znevažeńnie našych śviatych dumak ab svabodnaj doli, a niasie volu, niasie praŭdu, niasie pašanu da Biełaruskaha narodu.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biełarusy! My adzin Narod. Dyk złučymsia ŭ adno, bo ŭ jednaści siła. Niachaj nas ništo nie raździalaje, chaj nia budzie svarki miž Biełarusam pravasłaŭnym i katalikom, bo ŭsie my dzieci adnej Matki-Biełarusi. Hniazdom našym chaj budzie Mienski Biełaruski Kamitet"...[1]

  1. Z ułasnaha archivu.